Garantiraju li zabavu društvene igre pored najnovijeg računala? Naravno da jesu, no koliko se njima posvećuju igrači nažalost nije ni približno onim brojkama koje su nekada bile. Igre koje mame smijeh, a ne podočnjake danas se zaobilaze u širokom luku. Lako je shvatiti da su igre na računalu zanimljivije jer su modernije, ali teško je shvatiti kako je teško zaigrati nekome igru poput Čovječe ne ljuti se ili Twister.
Roditeljima je zasigurno jednostavnije staviti dijete na sjedalicu i pustiti mu da barata računalom nego li iz stare kutije raspakirati staru ploču za Šah ili bilo što drugo. Često ćemo čuti kako je računalo jednostavnije, zabavnije, efikasnije što i nije laž s obzirom na to da pruža više mogućnosti, manje opasnosti za manju djecu i mnogo toga sličnog.
Pravo lice društvenih igara ipak nije tamno, nego svijetlo s obzirom na to da ne treba više od par minuta da se igra rasporedi, a kasnije pospremi bez ikakvih problema. Igre mogu potrajati satima bez posljedica, umora, a ostaju trajne uspomene o rekordnom igraju Čovječe ne ljuti se ili Monopoly. Sigurno se valja zaustaviti na riječi društvene koja označava zabavu s prijateljima ili rodbinom, a ne monotono provođenje slobodnog vremena sa samim sobom.
Kako god okrenemo sve ima svoje prednosti i mane, ali društvene igre imaju mnogo više prednosti nego mana zbog kojih preporučujemo baš njih a ne neke druge načine zabave. Kartati se može do besvijesti a da ne postoje posljedice a ni dosada što je u svakom slučaju puno bolje od iscrpnog gledanja u monitor okružen sokom i grickalicama.
